Abstract
Istarski poluotok bogat je mineralnim sirovinama, ponajprije karbonatnim i silicijskim sedimentnim stijenama koje su na ovom području neraskidivo povezane procesom koji se naziva silicifikacija. Silicijske sedimentne stijene (rožnjaci) zbog svoje su tvrdoće i školjkastog loma vrlo pogodne za izradu oruđa lomljenjem ili cijepanjem, stoga je znanje o ležištima ove vrste stijena bilo vrlo važno za prapovijesne zajednice u Istri. U ovom radu iznijet ćemo osnovne podatke o primarnim i sekundarnim ležištima rožnjaka na području hrvatskog dijela Istarskog poluotoka, vizualne i mehaničke karakteristike sakupljenih uzoraka, kao i mikropetrografske karakteristike određene pomoću binokularnog polarizacijskog mikroskopa. Iznijet ćemo podatke o geološkoj starosti stijene domaćina u kojima su zabilježeni rožnjaci. Spomenut ćemo terminološku problematiku u arheološkoj literaturi te postaviti pitanje istraživanja provenijencije istarskog rožnjaka, odnosno mogućnost raspoznavanja sirovine s različitih ležišta na poluotoku. Spomenut ćemo i arheološka nalazišta na kojima je zabilježena prisutnost istarske sirovine. Na nekim ležištima rožnjaka pronađene su i izrađevine, odnosno jezgre koje su služile za proizvodnju odbojaka ili sječiva, a koje su također dokumentirane.
Subject
Archeology,History,Archeology