Suvremena recepcija Ciceronove prirodnopravne postavke o vrhovnosti dobrobiti i spasa naroda u kontekstu izvanrednih stanja aktualiziranih pandemijom COVID-19

Abstract

U radu se nudi interpretativna analitika i recepcija Ciceronove tvrdnje o imperativnoj supremaciji dobrobiti i spasa naroda (salus populi suprema lex esto), izrečenoj u trećoj knjizi Ciceronovih Zakona. Navedena je tvrdnja samo djelić cjelokupnog “mozaika” Ciceronove državno-pravne misli koja je dobrim dijelom bila orijentirana prema reparaciji i opstojnosti Rimske republike, čiji historijski kontekst ukazuje na mnogobrojne nedaće koje su utjecale na njezin integritet. Potrebno je prije svega ponuditi interpretativni presjek Ciceronove tvrdnje o vrhovnosti dobrobiti i spasa naroda i republike u historijskom kontekstu tadašnjih rimskih političkih i pravnih prilika kako bi se stekao kompletan uvid na koji je način ta tvrdnja nadalje bila recipirana, osobito u suvremenoj (ustavno)pravnoj doktrini i praksi. Ozbiljenje Ciceronove tvrdnje u vidu ustavnih odredbi (čl. 16., 17. i 101. Ustava RH) o izvanrednim i kriznim stanjima postala je aktualna pojavom pandemije COVID-19, ali se oko nje stvaraju i nove kontroverzije, što je pokazala i kazuistička analiza određenih recentnih odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske.