Važnost suosjećanja i suosjećajne ljubavi u djelovanju svećenika u vremenima krize

Abstract

U članku se prikazuju definicije i značenje suosjećanja i suosjećajne ljubavi, ističu se karakteristike jedne i druge, te se povezuje sa životom svećenika. Suosjećanje je prije svega okrenuto razumijevanju situacije osobe koja pati i spremnosti ublažavanja patnje, dok suosjećajna ljubav uključuje i pružanje podrške osobi kako bi povećala kvalitetu vlastita života i kako bi ostvarila svoje moguće potencijale. Shematski su prikazani modeli suosjećajne ljubavi i svećeničke suosjećajne ljubavi. Povezujući je sa suosjećanjem, opisuje se i uloga svećenika kao sluge voditelja kojem u vođenju zajednica napose pomaže kvaliteta suosjećanja, koja ima svoj prvi korak u sposobnosti slušanja drugih, napose onih koji prolaze kroz neki oblik patnja i trpljenja u svom životu. Na tragu promišljanja pape Franje i analize njegova suosjećajnog vodstva navedeni su prioritetni načini svećeničkog djelovanja u vremenima krize. Trajna usmjerenost drugima, napose kada se nalaze u patnji, može dovesti i do zamora suosjećanjem te se u zadnjem dijelu rada objašnjava model otpornosti u zamoru suosjećanjem, zaključujući pak rad idejama o prevenciji zamora suosjećanjem i nekim praktičnim smjernicama za osposobljavanje svećenika prema suosjećajnom djelovanju.