The Effect of the Leadership Development Model on High School Students’ Leadership as a Soft Skill / Učinak modela razvoja vodstva na meku vještinu vodstva srednjoškolaca

Abstract

The aim of this work is to describe a model of efficient  leadership qualities development among students in the process of soft skills acquisition. The research was implemented in School No. 98 and Lyceum No. 177 (Kazan). It included a total of 144 students in grades 8-10. The study comprised of a diagnostic, experimental and final phase. At the diagnostic phase, the level of leadership among secondary school students was determined according to the method developed by Zharikov and Krushelnitsky. The model was tested and introduced into secondary education during the experimental phase. A comparative analysis of the results obtained at the diagnostic and final phase in all grade revealed an increase in the number of respondents with moderate and high leadership potential. This fact indicates that the implementation of the leadership development model can be considered successful and may be used in other educational institutions. The introduction of the leadership development model will contribute to further improvement of leadership qualities and soft skills among students. The results of this study can be used as a reference for subsequent research in this field.Key words: educational process; leadership development; skills modeling; student training; soft skills--- Cilj je ovoga rada opisati model učinkovitoga razvoja osobina vodstva učenika u procesu stjecanja „mekih vještina“. Istraživanje je provedeno u Školi 98 i Liceju 177 (Kazan), a obuhvatilo je ukupno 144 učenika od osmoga do desetoga razreda. Istraživanje se sastojalo od dijagnostičke, eksperimentalne i završne faze. Razina vodstva srednjoškolaca utvrđena je tijekom dijagnostičke faze prema metodi koju su razvili Zharikov i Krushelnitsky. Model je testiran i uveden u srednjoškolski obrazovni sustav u eksperimentalnoj fazi. Komparativna analiza rezultata dobivenih u dijagnostičkoj i završnoj fazi u svim razredima pokazuje povećanje broja sudionika s umjerenim do visokim potencijalom vodstva. Ova je činjenica pokazatelj uspješnosti primjene modela razvoja vodstva i mogućnosti njegove implementacije u drugim obrazovnim institucijama. Pretpostavlja se kako bi uvođenje modela razvoja vodstva doprinijelo daljem poboljšanju karakteristika vođenja i „mekih vještina“ među učenicima. Rezultati ove studije mogu se upotrijebiti kao referenca za dalja istraživanja u ovom području. Ključne riječi: obrazovani proces; razvoj vodstva; oblikovanje vještina; obrazovanje učenika; meke vještine