Quo Vadis, Homo Digitalis? Reflection on Well-being in Education and the COVID-19 Pandemic in Belgium, Croatia, Poland and Romania/Quo Vadis, Homo Digitalis? Razmišljanje o dobrobitima u obrazovanju i pandemiji bolesti COVID-19 u Belgiji, Hrvatskoj, Poljskoj i Rumunjskoj

Abstract

Abstract The last few decades brought about unprecedented rapid technological change. The COVID-19 pandemic sped it up and forced digitalized citizenship, digitalized teaching and learning, and permanent engagement through the virtual bond. Many processes were moved to the virtual world and those illiterate in digital tools might have felt excluded or left behind. Technological advancements have had many benefits revealed but they have also had multiple negative effects on the educational process and the well-being of participants of the latter. As our study shows, human social nature opposes the use of the Internet as the main or only medium of human interaction. Our study shows that sole online education is not desirable and is not good for our well-being. In the article, we present empirical research findings from 4 EU countries representing different parts of Europe. A group of researchers from 4 universities joined forces to map the needs of teachers and learners and to identify key factors for well-being in education in post-pandemic educational settings. Qualitative data came from over 2000 participants (teachers and learners), as a part of a larger case study. In this article, we focus primarily on the data from an online survey in 2022, supplemented by a prior Pilot study in 2021. Key words: COVID-19, education system; EDUCATORE project; student; teacher, wellbeing.---Sažetak Posljednjih nekoliko desetljeća došlo je do neviđeno brzih tehnoloških promjena. Pandemija bolesti COVID-19 ubrzala ih je te prisilno digitalizirala građane, digitalizirala poučavanje i učenje te nametnula stalni angažman putem virtualne veze. Mnogi su procesi premješteni u virtualni svijet, a oni nepismeni u digitalnim alatima osjećali su se isključenima ili zapostavljenima. Tehnološki napredak otkrio je mnoge prednosti, ali je također imao i višestruko negativne učinke na obrazovni proces i dobrobit njegovih sudionika. Kao što pokazuje naša studija, ljudskadruštvena priroda protivi se korištenju interneta kao glavnoga ili jedinoga medija ljudske interakcije. Naša studija pokazuje da isključivo internetsko obrazovanje nije poželjno i nije dobro za našu dobrobit. U ovom članku predstavljamo rezultate empirijskih istraživanja iz 4 zemlje članice EU koje predstavljaju različite dijelove Europe. Skupina istraživača s 4 sveučilišta udružila je snage kako bi prikazala potrebe nastavnika i učenika te identificirala ključne čimbenike za dobrobit u obrazovanju u poslijepandemijskom obrazovnom okružju. Kvalitativni podatci prikupljeni su od više od 2000 sudionika (nastavnika i učenika) i dio su veće analize slučaja. U ovom se članku prvenstveno usredotočujemo na podatke iz internetske ankete iz 2022. godine, dopunjene prethodnom pokusnom studijom iz 2021. godine. Ključne riječi: COVID-19; dobrobit; nastavnik; obrazovni sustav; projekt EDUCATORE; učenik.