Primjena elektroničkog nadzora u pojedinim europskim zemljama

Abstract

Elektronički nadzor specifičan je modalitet praćenja nad provođenjem alternativnih sankcija, odnosno nadzor nad mjerama opreza ili mjerama prisutnosti okrivljenika u postupku, način izvršenja kazne zatvora ili pak, per se, alternativa kazni zatvora. Unatoč širokom afirmativnom trendu upotrebe elektroničkog nadzora u raznim fazama kaznenog postupka, nisu ga prihvatile sve zapadnoeuropske zemlje, što sugerira da različite kulturne tradicije, ustavne konfiguracije i posebna nacionalna iskustva uvelike utječu na obrasce njegove provedbe. U pojedinim europskim jurisdikcijama koje primjenjuju elektronički nadzor postoje mnoge razlike u njegovoj implementaciji, ali s obzirom na njegovu zastupljenost, može se konstatirati da elektronički nadzor nije kvantitativno relevantna mjera. Također, unatoč predviđenom zakonodavnom okviru, pojedine zemlje nemaju praksu pribjegavanja navedenom modalitetu nadzora. Ovaj rad ima za cilj analizirati i ocijeniti pristup elektroničkom nadzoru u pojedinim europskim zemljama raznim modalitetima njegove primjene u svim fazama kaznenog postupka. Primjenom teorijske metode analizirana je relevantna komparativna literatura u pogledu predmetne materije te se autorica referira na rezultate prijašnjih istraživanja koja su provedena u odnosu na razne aspekte elektroničkog nadzora i njegove korelacije s recidivizmom. Također, upotrebom normativne metode omogućen je uvid u zakonodavno uređenje predmetnog instituta, ali i u primjenu u praksi koja se kreće od mrtvog slova na papiru (npr. Hrvatska), preko normativne suzdržanosti (npr. Njemačka) do širokog dijapazona korištenja u raznim fazama kaznenog postupka i modifikacije primjene (npr. Engleska/Wales, Francuska, Belgija, Nizozemska).