Pravo na žalbu i konsenzualne forme u kaznenom postupku

Abstract

Instituti konsenzualne pravde podrazumijevaju odricanje ili ograničenja u svezi s pravnim lijekovima, iako akademska zajednica i nevladine organizacije upozoravaju na opasnosti povezane s odricanjem ili znatnim ograničavanjem prava na žalbu prilikom njihove regulacije ili uporabe. Komparativna analiza usredotočena je na institute konsenzualne pravde i pravo na žalbu iz europske (civil law) i američke (common law) perspektive, uključujući standarde koji su razvijeni u Vijeću Europe i međunarodnom kaznenom pravu. Cilj je rada ispitati različite pristupe i zakonodavna rješenja u vezi s ograničenjem okrivljenikova prava na žalbu u tom specifičnom području. Uz uvodne napomene o posebnostima njemačkog, švicarskog, francuskog i talijanskog rješenja, u radu se daje opsežna analiza hrvatskog zakonodavnog okvira. Također se istražuje kako Hrvatska regulira pravo na prigovor i žalbu kada je riječ o kaznenom nalogu, najkorištenijem institutu konsenzualne pravde. Nadalje, analizom sudske prakse prikazuju se zakonska ograničenja prava na žalbu u vezi s presudom na temelju sporazuma stranaka. Kvalitativna analiza usredotočena je na iskustva praktičara prikupljena tijekom niza polustrukturiranih intervjua sa sucima, državnim odvjetnicima i braniteljima o upotrebi instrumenata konsenzualne pravde. Dodatno se koriste podaci Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, najvećeg državnog odvjetništva u Hrvatskoj, o postotku prigovora na presudu kojom je izdan kazneni nalog te se prikazuju tipični predmeti u kojima se državni odvjetnik žalio na presudu kojom je izdan kazneni nalog.