Affiliation:
1. Institut za suvremenu povijest Fakulteta za društvene i humanističke znanosti, Sveučilište NOVA
Abstract
Samoupravni preobražaj kulture koji se temeljio na ustavnim i zakonskim promjenama prihvaćenim sredinom 70-ih godina XX. stoljeća značio je među ostalim i odbacivanje sintagme „kultura radnicima” kao ostatka prosvjetiteljsko-edukativne kulturne politike ranoga socijalizma. Novi kulturni smjer trebao je označiti povratak izvornim marksističkim idejama, iz kojih je kultura proizlazila kao sredstvo i način života te omogućavala radnikovo intelektualno ostvarenje u borbi protiv otuđenoga rada. Radne organizacije trebale su postati i kulturne organizacije u kojima je radnik trebao ostvariti sve svoje potrebe, koje su uključivale kreativno i umjetničko stvaralaštvo, konzumiranje vrhunske kulture i umjetnosti, ali i solidarnost, jednakost i dobre međusobne odnose. Na primjeru brodogradilišta Uljanik u Puli i tvornice turbina Jugoturbina u Karlovcu, kao dvaju industrijskih divova i centara društvenoga života u svojim općinama, analizira se primjena kulturne teorije jugoslavenskoga samoupravnog socijalizma i nove kulturne politike 70-ih i 80-ih godina.
Publisher
Croatian Institute of History (Hrvatski Institut za Povijest)