Čimbenici otpornosti i iskustvo vršnjačkog nasilja

Abstract

Svrha je ovog rada utvrditi doprinos čimbenika otpornosti u objašnjenju doživljenog vršnjačkog nasilja kao temelju planiranja znanstveno utemeljenih intervencija za promociju pozitivnog razvoja/prevenciju rizičnih ponašanja mladih. Istraživanje je provedeno na uzorku od 1647 adolescenata iz Varaždinske županije, a raspon dobi kreće se od 14 do 19 godina. Za potrebe ovog rada korišten je Upitnik o demografskim podacima (izrađen za potrebe projekta), CTC Upitnik za učenike (Mihić, Novak i Bašić, 2010) i Modificirana verzija Resilience and Youth Development Module (California Department of Education, 1997). U svrhu ostvarivanja cilja ovog istraživanja od statističkih metoda i analiza korištena je logistička regresijska analiza. Provedenom logističkom regresijskom analizom utvrđeno je da se na temelju spola, dobi, individualnih čimbenika otpornosti (suradnja i komunikacija, samoučinkovitost, empatija, rješavanja problema, samosvijest, ciljevi i aspiracije), čimbenika otpornosti u okruženju vršnjaka (visoka očekivanja – prosocijalni vršnjaci, brižni odnosi), čimbenika otpornosti u obiteljskom okruženju (visoka očekivanja, brižni odnosi, smislena uključenost) te čimbenika otpornosti u zajednici (visoka očekivanja, brižni odnosi, smislena uključenost) zajedno može objasniti 13,8% doživljenog vršnjačkog nasilja barem jednom u posljednja četiri tjedna. Prediktori koji povećavaju vjerojatnost doživljenog vršnjačkog nasilja jesu ženski spol i empatija. S druge strane prediktori koji smanjuju vjerojatnost doživljenog vršnjačkog nasilja jesu suradnja i komunikacija, samoučinkovitost, visoka očekivanja – prosocijalni vršnjaci te brižni odnosi s vršnjacima i u obiteljskom okruženju.