Abstract
Umirovljenici danas čine jednu od najranjivijih kohorti u Republici Hrvatskoj, s izrazito niskim primanjima u odnosu na prosjek vlastite cjeloživotne zarade, ali i u odnosu na rastuće troškove života. Cilj ovog rada je utvrditi razinu primjerenosti mirovina u Republici Hrvatskoj prema trodimenzionalnom pristupu koji obuhvaća procjenu zadržavanja dohotka, siromaštvo i socijalnu isključenost te duljinu života u mirovini. Proučava se veći broj indikatora kako bi se mogle identificirati slabosti sustava i područja koja zahtijevaju daljnje analize i reforme. Usporedba sa zemljama članicama Europske unije smješta Hrvatsku na začelje prema većini indikatora razine mirovinskih primanja, a uz to su hrvatski umirovljenici izloženi i većem riziku od siromaštva, nego umirovljenici većine ostalih zemalja. Iz tog je razloga unaprjeđenje hrvatskog mirovinskog sustava kroz ostvarivanje primjerenih mirovina u srži Nacionalnog plana oporavka i otpornosti za razdoblje od 2021. do 2026. godine. Nalazi rada upućuju na zaključak da primjerenost mirovina treba biti veći prioritet dugoročnih reformi hrvatskog mirovinskog sustava od održivosti sustava, a mirovinske reforme trebaju biti praćene i reformama na tržištu rada i povezanim dijelovima financijskog sustava.