Corona ante portas i "ustav izvanrednog stanja" u aktualnoj politici i pravu sporta

Abstract

Sportski sektor je samo jedno u nizu područja teško pogođenih pandemijom Covid-19 i mjerama koje su državne vlasti širom svijeta poduzele protiv širenja smrtonosnog virusa. Odgode i otkazivanja većine sportskih natjecanja, počevši od Olimpijskih igara u Tokiju 2020. preko niza drugih događaja međunarodnog, nacionalnog i lokalnog značaja, još su jednom ukazale na nezamjenjivu ulogu i značaj koordinirane akcije politike i prava na svim razinama. Ova nam je situacija ponovno otkrila važnost ustava izvanrednog stanja (emergency constitution) u javnom pravu, ali i drugih pravnih klauzula (force majeure) s kojima će se konfrontirati sportske federacije, organizatori natjecanja, klubovi i sami sudionici u nastojanju razrješenja ozbiljnih ekonomskih i financijskih izazova te posljedica glede pravnih obveza koje su nastale ugovorima na području sponzorstva, prodaje i prijenosa sportskih događaja, itd. U ovom tekstu autor ukazuje na postojanje ustava izvanrednog stanja, njegove oblike i primjere u komparativnom ustavnom pravu, kao i na karakter događaja koji su tijekom 2020. godine pratili nastanak i djelovanje institucija u pokušaju zaštite društva. Pritom je jedno od temeljnih pitanja i je li Republika Hrvatska koristeći de iure ili de facto izvanredno stanje pomogla ili odmogla sportu.