Abstract
Vrijeme spada među najvažnije koncepte historijske znanosti, stoga će ovdje biti naglasak na analizi teorija dvojice istaknutih povjesničara čiji su teorijski koncepti zaslužni za preispitivanje tradicionalnih teorijskih paradigmi o vremenu u prvim desetljećima nakon Drugoga svjetskog rata: Fernanda Braudela – njegova teorija o trodiobi vremena (histoire événementielle, conjuncture i longue durée) te Reinharta Kosellecka (Theorie der geschichtlichen Zeiten s njezinim glavnim sastavnicama: Vergangene Zukunft i Zeitschichten). S jedne strane, bit će istraženo na koji način Braudel, kao predstavnik škole Annales, pristupa historijskom vremenu, a s druge strane, propitat će se kako Koselleck, kao predstavnik i zagovaratelj njemačke Begriffsgeschichte, teorijski obrađuje historijsko vrijeme. Cilj ovog rada jest, s pomoću analize koncepcije i historiografskih djela spomenutih autora, pokazati kako se mijenjalo poimanje vremena u suvremenoj historiografiji te komparativnom analizom pokušati razjasniti složenost koncepta vremena i njegova mjesta unutar historijske znanosti.
Publisher
Association for Croatian History
Reference73 articles.
1.
Koselleck, Reinhart.
„The Eighteenth Century as the Beginning of Modernity“. U: The Practice of Conceptual History: Timing History, Spacing Concepts.
Stanford
Stanford University Press,
2002
154
170
2.
Lorenz, Chris.
„Out of Time? Some Critical Reflections on François Hartog's Presentism“. U: Rethinking Historical Time: New Approaches to Presentism,
London-New York
Bloomsbury Academic,
2019
23
43
3.
Laube, Reinhard.
Karl Mannheim und die Krise des Historismus: Historismus als wissenssoziologischer Perspektivismus.
Göttingen
Vandenhoeck & Ruprecht,
2004
4.
Lamouroux, Christian.
„Chronological Depths and the Longue Durée“.
Annales, Historie, Sciences Sociales
70
2015
br.
2
285
291
5.
Lai, Cheng-Chung.
„Preispitivanje Braudelovih predodžaba i metodologije“.
Pro tempore 8-9
2010
84
104