Evidence-based policy

Abstract

Bolje javne politike mogu voditi većem životnom standardu i povjerenju u javne institucije. Svrha ovog članka je pružiti konceptualni okvir ideje donošenja javnih politika temeljem dokaza kao polazišta pri odlučivanju o javnim politikama. Temeljni problem odlučivanja donositelja javnih politika je neizvjesnost o budućem učinku javne politike, a neizvjesnost je teorijski moguće analizirati tzv. von Neumann-Morgenstern teorijom korisnosti. U primjeni teorije korisnosti, donošenje javnih politika temeljem dokaza ima potencijal pospješiti odlučivanje. Člankom je opisana hijerarhija dokaza (razina 1, 2 i 3) o učinkovitosti javnih politika te su pruženi primjeri više evaluacija JP - dokaza razine 1 u Republici Hrvatskoj. Nadalje, provedeno je anketno ispitivanje stručnjaka za javne financije o evaluaciji JP u Republici Hrvatskoj i pružena su dva pronalaska, prvo, praksa evaluacija JP je sporadična, i drugo, na preddiplomskoj, diplomskoj ili doktorskoj razini osam javnih sveučilišta, ekonomiste i politologe se ne poučava kolegij vezan uz mikroekonometrijske evaluacije JP (dokaz razina 1). Iskoraci u praksi evaluacije JP mogu voditi povećanju životnog standarda i povećanju povjerenja u javne institucije, međutim, da bi se to ostvarilo, prije svega treba postojati veća potražnja za evaluacijama, a zatim je potrebno i obrazovati stručnjake koji mogu proizvesti evaluacije JP prema međunarodnim standardima.