Konstrukcija testa fonološke svijesti na srpskom jeziku

Abstract

Ovo istraživanje bavi se konstrukcijom i preliminarnom evaluacijom testa fonološke svijesti na srpskom jeziku, u skladu sa aktuelnim preporukama iz svjetske literature o nužnosti operacionalnog i terminološkog razlikovanja fonemske i fonološke svijesti i uvažavanja distinkcije između nefonemskih i fonemskih fonoloških zadataka. Istraživanje je sprovedeno nad 96 ispitanika vrtićkog i mlađeg osnovnoškolskog uzrasta. Ajtemi (njih 42) sa zadržanih sedam skala oformljenog test, koji je nazvan FONT, podvrgnuti su (ULS) faktorskoj analizi. Dobijeno je hijerarhijsko rješenje, sa tri promax faktora prvog reda: Napredna fonemska svijest, Početna fonemska i napredna nefonemska fonološka svijest i Slogovna svijest. Sva tri faktora svojom sadržinom, u principu, predstavljaju 'faktore težine'. Na hijerarhijski višem nivou dobijeno je unifaktorsko rješenje, imenovano kao Fonološka svijest. Na osnovu Schmid-Leiman solucije, utvrđeno je da je faktor drugog reda od primarne praktične važnosti. Test ima vrlo visoku internu konzistentnost (Cronbachova ? = .96). Za praktične potrebe, formirane su i okvirne normativne kategorije. Tako ponderisani skor korelira sa opštom inteligencijom (? = .47, p < .001). Pri tome je u snažnijoj vezi sa ekspertski procijenjenim nivoom razvijenosti verbalnih sposobnosti, nego što je to inteligencija (? = .66, p < .001, nasuprot ? = .55, p < .001), što sugeriše da je riječ o praktično potencijalno vrlo korisnom testu. Diskutovane su implikacije i ograničenja istraživanja, uz preporuke za sukcesivne studije.