Abstract
Transhumanizam kao filozofski pravac pomoću znanstveno-tehničkih dostignuća promiče, među ostalim, produžavanje ljudskog života kroz oslobođenje manjkavosti kojima je ljudsko tijelo obilježeno. On znatno utječe na poimanje ljudske naravi stvarajući okvire za paradigmatsku promjenu pogleda na tijelo. Tijelo prolazi kroz konceptualno-teorijske i tehničko-praktičke transbiomorfoze s ciljem ispunjenja svih potencijala subjekta u duhu morfološke slobode. Na taj je način otvoren put k dolasku ekstropijskog subjekta koji bi napredovao po dinamici neprekinutog razvoja. Želja za nadmoći nad prirodnim datostima proteže se kroz kontrolu tijela podvrgnutog raznim hibridnim praksama. Ovdje transhumanističko self-made-man načelo pokazuje instrumentalni i idealizirajući odnos subjekta prema vlastitom tijelu. Takvo načelo traži temeljito promišljanje o ljudskome kako bi se raskrinkali identitetski temelji idealnog i savršenog subjekta koji se želi pokazati kroz novo i poboljšano tijelo. Transhumanistička potraga za novim i savršenim bićem postaje izazov filozofsko-teološkom poimanju ljudskog tijela.
Publisher
Faculty of Philosophy, University of Novi Sad
Reference41 articles.
1. Andrieu, B., „Entretien avec Jean-Luc Nancy“, Corps 9 (1/2011.), str. 49–55.
2. Andrieu, B., „Se ʻtranscorporerʼ. Vers une autotransformation de l'humain?“, La pensée de midi, 30 (2010.), str. 34–41.
3. Arendt, H., The Human Condition, The university of Chicago Press, Chicago & London 1998.
4. Bacon, F., Novi organon ili istinske upute za razjašnjavanje prirode, (preveo Viktor D. Sonnenfeld), Naprijed, Zagreb 1986.
5. Baillie, H. W., Casey, T. K. (ur.), Is Human Nature Obsolete? Genetics, Bioengineering, and the Future of the Human Condition, The MIT Press, Cambridge 2004.