Kohezija u pripovjednom diskursu osoba s afazijom

Abstract

Afazija je stečeni jezični poremećaj koji nastaje uslijed oštećenja jezičnih centara u mozgu. Posljedično afazija pogađa jezičnu proizvodnju i razumijevanje na svim razinama. U novije vrijeme sve je veći interes za analizu načina na koji osobe s afazijom (OSA) organiziraju više jezične razine kao što je diskurs. Proizvodnja diskursa podrazumijeva sposobnost uspostavljanja veza uporabom kohezivnih sredstava. Poznato je da OSA imaju teškoća u uspostavljanju kohezije, no ta su istraživanja malobrojna, osobito u hrvatskom. Uz to su dobiveni proturječni rezultati o udjelima pojedinih vrsta kohezivnih sredstava koje OSA rabe u usporedbi s osobama urednoga jezičnog statusa (UJS). U dijelu istraživanja pronađeni su slični udjeli pojedinih vrsta kohezivnih sredstava kod OSA i UJS, dok druga istraživanja pokazuju kako između njih ipak postoje razlike. Ovim se istraživanjem htjelo utvrditi postoje li razlike u broju i vrstama kohezivnih sredstava u diskursu OSA i UJS. Dodatno su ispitane vrste pogrešaka koje pri uporabi kohezivnih sredstava čine OSA i UJS. Za istraživanje su izdvojeni pripovjedni uzorci OSA (n = 17) i UJS (n = 17) izjednačenih prema dobi i spolu. Analizirane su leksička, referencijalna (isključivo lične zamjenice) i konjunktivna kohezija. Dobiveni rezultati pokazuju da unatoč stanovitim odstupanjima u uspostavljanju kohezije, OSA rabe sve vrste kohezivnih sredstava, ali u manjem omjeru. Uz to OSA ne samo da češće griješe pri uporabi kohezivnih sredstava već je priroda tih pogrešaka drugačija. Međutim, nisu pronađene razlike u udjelima vrsta kohezivnih sredstava u diskursu OSA i UJS, što govori u prilog istraživanjima koja tvrde da teškoće osoba s afazijom mogu smanjiti koheziju teksta, ali je ne narušavaju u potpunosti.