Terminološki problemi u standardizaciji naziva instrumenata antičke grčke

Abstract

Terminološke probleme pri istraživanju glazbe antičkih razdoblja nalazimo podjednako kod arheoloških i muzikoloških autora. Jedno od područja koje pati zbog nedostatka suradnje ovih dviju struka jest organologija. Čak i najkraći odlomci o glazbi antičke Grčke spomenut će liru, kitaru i aulos, no rijetko se koji autor detaljnije bavi terminološkim problemom žičanih instrumenata. Usporedbom opisa i ilustracija uočit ćemo velike nepodudarnosti unutar struka, pa čak i pojedinačnih djela. Najveći terminološki problem u klasificiranju žičanih instrumenata stvara termin lira koji se rabi generički i za pojedinačni instrument. Kako su odlomci o glazbi u literaturi obiju struka najčešće kratki i svedeni na osnovne podatke, rijetko se koji autor dotakne navedene polisemije, čime otežava čitateljevo razumijevanje. Terminološki problemi također nastaju zbog pogrešnih ili arheološkim nalazima nepotkrijepljenog opisivanja, ali i zbog krivih prijevoda. Neki autori antičke instrumente poistovjećuju sa suvremenim kako bi izbjegli posuđenice. U slučaju da ih koriste, one su rijetko u kurzivu, a umjesto njih (ili uz njih) koriste i druge termine. Ovim radom pokušat će se prikazati terminološki problemi triju navedenih instrumenata i njihovo porijeklo na temelju istražene arheološke i muzikološke literature u nadi da će pomoći standardizaciji termina kod prevoditelja te arheoloških i muzikoloških istraživača.