Eksperimentalni pristup negaciji

Abstract

Negacija se može naći u svim svjetskim jezicima, a njezina je pojavnost u lingvistici dobro istražena. Psiholingvistička su istraživanja pokušala otkriti mehanizme kognitivne obrade negacije. Većina je eksperimentalnih istraživanja za ispitivanje koristila bihevioralne mjere te zadatak slaganja rečenice i slike u raznim oblicima. Prva istraživanja provedena sedamdesetih godina prošlog stoljeća otkrila su kako se jesna rečenica bolje pamti te brže i točnije obrađuje u odnosu na negaciju. Početkom novog stoljeća druga linija istraživanja pokušala je odgonetnuti koji se kognitivni procesi nalaze u podlozi takvih razlika te je predstavljeno nekoliko modela obrade negacije. Novija istraživanja, koja uspoređuju obradu različitih vrsta negacije, upućuju na potrebu za doradom/dopunom postojećih modela. Tu pretpostavku potvrdila su i nedavna istraživanja u hrvatskome jeziku, koja su pokazala da postoje razlike u obradi negacije ovisno o jezičnim ključevima, poput broja i vrste negacijskih elemenata u rečenici. S obzirom na specifičnosti hrvatskoga jezika koji dopušta dvostruku negaciju i niječni slijed, čini se važnim nastaviti istraživanje negacije u hrvatskome jeziku. Nove metode iz područja kognitivne neuroznanosti uvelike bi doprinijele postojećem znanju o neurološkoj podlozi obrade negacije, što bi potencijalno predstavljalo i značajan doprinos daljnjem razvoju postojećih modela. Stoga je cilj ovoga rada prikazati rezultate dosadašnjih eksperimentalnih istraživanja negacije u hrvatskome i drugim jezicima, sagledati i usporediti osnovne modele kognitivne obrade negacije, razmotriti prikladnost eksperimentalnih zadataka kojima se ispituje negacija te predložiti smjernice za daljnja istraživanja negacije u hrvatskome jeziku.