Autonomija umjetnosti iz jungovske perspektive

Abstract

Predmet je istraživanja autonomija umjetnosti iz jungovske perspektive. Ono što je Jung pri vlastitom shvaćanju neovisnosti umjetničkog procesa imao na umu jest sloboda u odnosu na svjesnost umjetnikova uma, prije negoli njegova neovisnost o trenutnim društvenim, političkim ili kulturnim uvjetima. Prema Jungu, umjetnost je autonomna kada dolazi iz dubljih razina ljudske psihe, iz domene onog nesvjesnog. Da bih provjerila valjanost Jungova »autonomnog kompleksa«, analizirat ću empirijsku realnost umjetničkog stvaranja, prezentirajući sindrome profesionalnih umjetnika vezane uz kreativni proces. Također, propitat ću kategorički položenu i duboko ukorijenjenu ideju o bliskoj vezi između umjetničkog talenta i mentalne bolesti, nastojeći otkriti može li umjetnički proces biti neovisan od umjetničkog psihološkog stanja. Prema Jungovu pogledu, umjetnost se događa namjesto, a ne poradi potencijalne umjetnikove bolesti. Osim toga, njegovu ću mišljenju suprotstaviti Freudovo, za kojega je umjetničko djelo sublimacija seksualnog nagona ili proizvod neuroze, a ta je ideja za Junga je bila neprihvatljiva, s obzirom na to da je vjerovao u postojanje ne samo seksualnog nego i umjetničkog kompleksa. Naposljetku, pokušat ću dokazati da je Jungovo viđenje u prikazu umjetničkog procesa preciznije od Freudova i da njegovo naglašavanje autonomije u umjetnosti, iako radikalno, zaslužuje više pozornosti učenjaka na polju filozofije i psihologije umjetnosti.