Prosudbeno vjerovanje

Abstract

Što je vjerovanje? Da bi se odgovorilo na ovo pitanje, pokušat će se rekonstruirati oblikovanje-vjerovanja. Ono otkriva isprepletenost dviju dimenzija, a na gornjem se kraju nalazi istina kao objektivni teleološki cilj oblikovanja-vjerovanja. Ovaj cilj temelji se na gnijezdnoj hijerarhiji uzajamno podržanih podciljeva: objektivnih dokaza, transglobalne pouzdanosti, nečijeg doksastičkog senzibiliteta i nečega što je sve-u ultima facie doksastički privid. Donji kraj hijerarhije subjektivan je i deontičan, dok se u sredini miješaju teleološki i deontički elementi. Vanjski ili opisni sastojci za oblikovanje-vjerovanja postaju disciplinirani kroz ne-instrumentalnu teleologiju i deontologiju. Teleologija-deontologija koja se isprepliće u oblikovanju-vjerovanja otkriva da vjerovanje dijeli nekoliko značajki s valjanim sudom: s fenomenološkom osnovom, predanošću, senzibilitetom i odgovornošću. Ispreplitanje teleologije-deontologije također karakterizira i kvazi-agresivni prikaz intencionalnosti. Vjerovanje, poput onoga koje se pretežno pojavljuje u epistemologiji i etici, osigurava reduciranu verziju pravog suda, tako da je u stanju udovoljiti eksternalističkom i deskriptivističkom programu, uklanjajući teleologiju-deontologiju. Perspektiva prosudbenog vjerovanja oživljava se jednom kada epistemologija vrline i etika vrline dobiju svoju podršku kroz nečiji karakter.