Planiranje sječe i operativno planiranje za planinska područja

Abstract

Planiranje sječe dugotrajna je i zahtjevna aktivnost, posebice kad uključuje operativne planove bez sustava za donošenje odluka. Ovime se istraživanjem odredila razina etata i sustavi privlačenja drva za svaku sastojinu u jedinici za upravljanje smrekovom šumom u planinskoj jedinici İkisu u Turskoj pomoću modela linearnog programiranja napravljenog za vremenski horizont planiranja od 50 godina. Prvo, kako bi se odredila razina sječe, razmatrala se maksimizacija debla koja ne prelazi određenu udaljenost od centroida odjeljka i najbliže ceste. Za prvi period vremenskog horizonta planiranja određen je godišnji etat od otprilike 68728 m³. Zatim je uključeno šest različitih sustava za privlačenje drva tijekom određivanja metode privlačenja drva za period od prvih 10 godina horizonta planiranja. To su ljudska snaga, životinjska snaga, šumski traktor, mala pokretna dizalica, srednja pokretna dizalica i vitlo na saonicama. U donošenju odluka također su razmatrani različiti čimbenici kao što su smjer transporta, nagib, udaljenost od ceste, učinkovitost ili troškovi. Razvijene su različite strategije planiranja, uključujući maksimizaciju profita, minimizaciju gubitaka u proizvodnji, vremenska ograničenja, te su problemi riješeni pomoću sustava LINDO^TM. Jedna od strategija odabrana je temeljem dostupnosti strojeva, zakonskih rješenja, osoblja i ekonomskih uvjeta šumarije. Prema odabranoj strategiji (STR2), uz maksimalni ukupni profit od proizvodnje debla, uključujući vremensko ograničenje od manje od 2000 sati rada žičare i vitla na saonicama, zaradit će se 6365205 €, potrošit će se 19055 sati, i izgubit će se 1697.8 m³ debla te će nastati šteta od 91.77. Kao rezultat, ta odluka bi mogla donijeti i koristi, posebice u ekološkoj svijesti, vremenu, radu i novcu kada se usporedi s klasičnim pristupima.