Hrvatska inovacijska politika

Abstract

Ko‎‎ncepti inovacijskih sustava i politika nastali u sklopu industrijskog društva danas su u svojevrsnoj krizi jer su se i na teorijskoj i na praktičnoj razini ‎pokazali nemoćnima pridonijeti rješenju suvremenih društveno-ekonomskih ‎izazova. Hrvatska osim toga bilježi i gospodarsko nazadovanje u odnosu na ‎nove članice Europske unije, što otvara pitanje daljnjeg smjera njezine inovacijske politike. Cilj je ovog istraživanja objasniti nove koncepte inovacijske ‎politike – transformacijske inovacijske politike (TIP) i inovacijske politike s ‎misijom (IPsM), usmjerene na tranziciju socio-tehničkih sustava i tehno-ekonomskih paradigmi, s osvrtom na njihovu ulogu u hrvatskom inovacijskom ‎sustavu i zastupljenost transformacijskih inicijativa u sklopu Nacionalnoga ‎plana oporavka i otpornosti (NPOO). Istraživanje navodi na zaključak da strategiju pametne specijalizacije koja dominira u inovacijskoj politici valja dopuniti metodama TIP-a i IPsM-a, posebno stoga što je transformacijski potencijal NPOO-a slab: identificirane su svega tri investicije, od ukupno 146, s ‎potencijalom transformacije socio-tehničkih sustava.‎